Camus, nezaobilazna referenca hrvatskih čitatelja francuske književnosti, osuvremenjen je u doba pandemije kroz "Kugu". Od najpoznatijeg "Stranca" i njegovog predšasnika, "Sretne smrti", do alegorijskog "Pada" i autobiografskog "Prvog čovjeka" koji se trebao zvati Adam, Camus je u nas ponajprije poznat kao romanopisac i dramatičar, i nesretno preminuli nobelovac koji je volio Nietzschea i Dostojevskog. Pisac koji je vlastiti opus podijelio na dva ciklusa, apsurd i pobunu, u usporedbi sa svojim suvremenikom, Sartreom, ponajprije je humanist koji se protivi totalitarizmima.
Posthumno tiskanje više od deset knjiga Camusove korespondencije daje naslutiti da Camus još nije rekao svoju posljednju riječ.
Njegova prepiska s pjesnikom i prijateljem Renéom Charom, jednim od omiljenih pjesnika filozofa 20. stoljeća, nastavlja se i u knjizi "Potomstvo sunca", koja prikazuje i malo drugačijeg Camusa.
Iz zajedničke strasti prema francuskom departmanu Vaucluse rađa se slika Camusa kao pisca fragmentarne i poetske fakture koja, nakon djetinjstva u Alžiru, iskušenja siromaštva, nogometa, susreta sa školom i iskustva rata i nepravde, podsjeća kako na kraju ipak ostaje sunce, svjetlost i nada. Od Prvog čovjeka do Potomstva sunca, Camus, nasljedujući klasičnu tradiciju limpidnosti pročišćene rečenice i aforističkog izraza, promiče promišljenu jednostavnost suživota koji, onkraj očaja, odolijeva patetici.
više...