Novo izdanje programa Film XX u organizaciji Kulturno informativnog centra (KIC) od petka, 18. prosinca do ponedjeljka, 21. prosinca donosi online predavanje britanske feminističke filmske teoretičarke i autorice Laure Mulvey te projekcije četiriju kultnih filmova koje je režirala zajedno s bivšim suprugom, političkim novinarom i redateljem Peterom Wollenom.

Inovativni i razigrani filozofski filmovi 'Pentezileja: Kraljica Amazonki' (1974.) i 'Riddles of the Sphinx' (1977.) oboje kao polazište uzimaju figure prijeteće ženstvenosti iz grčke mitologije koje egzistiraju na margini, izvan ili prije patrijarhalnog poretka, dok kratki dokumentarci 'Amy!' (1979.) i 'Frida Kahlo & Tina Modotti' (1983.) istražuju stvarne povijesne ličnosti i njihovu medijsku reprezentaciju. U pitanju su avangardni filmski eseji koji propituju diskurs feminističke teorije, semiotike, psihoanalize i ljevičarske politike. Selektorica filmova je Dina Pokrajac.

Pod utjecajem Pokreta za ženska prava i modernističke estetike Godardovih filmova 1960-ih i 1970-ih Laura Mulvey i Peter Wollen stvaraju politički motivirane filmske eseje koji žele razoriti prevladavajuće moduse reprezentacije i konzumacije umjetnosti. Mulvey će se u predavanju osvrnuti na kontekst u kojem nastaju njihovi zajednički uradci te na svoj esej-manifest 'Visual Pleasure and Narrative Cinema' (1975.) koji je ustanovio feminističku filmsku teoriju a bavi se i danas aktualnim temama gledateljstva, autonomije i identiteta.

Laura Mulvey (1941.) britanska je feministička filmska teoretičarka i autorica. Trenutačno je profesorica filmskih i medijskih studija na koledžu Birbeck pri Sveučilištu u Londonu. Tijekom akademske godine 2008-09. bila je gostujuća profesorica u humanističkim znanostima na koledžu Wellesley. Njezina najnovija zbirka eseja 'Afterimages: On Cinema, Women and Changing Times' objavljena je 2020. godine a istražuje moć i užitak pokretnih slika te radikalne filmske strategije kojima žene režiraju filmove o ženama.
....
POGLEDAJTE SNIMKU

AMY!
r. Laura Mulvey & Peter Wollen, UK, 1979., 34'
jezik: engleski

Kratkometražni pseudo-dokumentarac o pionirskoj engleskoj pilotkinji Amy Johnson (1903-1941), prvoj ženi koja je samostalno letjela od Velike Britanije do Australije. Film se sastoji od niza razigranih eksperimentalnih vinjeta, a glazbena podloga uključuje punk ikonu Poly Styrene i njezin bend X-Ray Spex.

SFINGINE ZAGONETKE
Riddles of the Sphinx, r. Laura Mulvey & Peter Wollen, UK, 1977., 92'
jezik: engleski, titl: engleski

Britanski avangardni klasik tematizira feminizam, majčinstvo i seksualnu različitost, te daje jedan od najrevolucionarnijih filmskih prikaza toga kako žene misle, osjećaju, djeluju i žude. U švenk kadrovima koji u 360 stupnjeva zaokružuju različita okruženja, od kućanstva do radnog mjesta pratimo protagonistkinju Louise koja balansira između porodičnog i profesionalnog života. Mulvey i Wollen pokušavaju uspostaviti novi odnos između gledatelja i ženskog subjekta prezentirajući višestruke ženske glasove i svjetonazore. Filmski dijalog koji se gradi iz polifonih glasova Louise, njezinih prijateljica i suradnica, dovodi do ambivalentnog ali poticajnog višeznačja. Riječima Mulvey „žena nije slika, već predmet istrage, sadržaj koji ne može biti preispitan kroz estetske smjernice koje je uspostavio konvencionalni narativni film.“

FRIDA KAHLO & TINA MODOTTI
r. Laura Mulvey & Peter Wollen, UK, 1983., 29'
jezik: engleski

Ovaj kolažni dokumentarac vezan je uz izložbu koju su Mulvey i Wollen kurirali za londonsku Whitechapel Gallery 1982. godine te supostavlja vrlo različite opuse dviju umjetnica i političkih aktivistkinja – slikarice Fride Kahlo i fotografkinje Tine Modotti.

PENTEZILEJA: KRALJICA AMAZONKI
Penthesilea: Queen of the Amazons, r. Laura Mulvey & Peter Wollen, UK, 1974., 99'
jezik: engleski, titl: engleski

Prva filmska suradnja Mulvey i Wollena istražuje ikonografiju ratnice i vodi nas tisućljećima unatrag kako bismo proučili mitološki prikaz Amazonki. Je li Amazonka rijedak primjer snažne ženske figure ili je ona tek plod muške fantazije? Film prezentira muške i ženske verzije mita ali paradoksalno pokazuje kako je moguće postići dijalog između novih i starih slika te kako sam filmski proces dodaje nove mitološke slojeve.