Otvorenje je 23.10. u 19h, a u 17 h je okrugli stol / razgovor na temu transeksualnosti kao nadahnuća.

Trans Balkan dokumentaristički je projekt u fotografsko literalnoj formi koji se bavi transrodnom zajednicom balkanske regije – jugoistočnog dijela Europe.

Nakon zanimljivih kraćih foto eseja koji su se bavili estetkim i društvenim fenomenima na margini društva, Aleksandar Crnogorac kreće s projektom dužeg trajanja kojim putuje u sve dijelove regije kako bi upoznao, intervjuirao i fotografirao pojedince različite dobi, nacionalnosti, religije, socijalne i obrazovne pozadine te najvažnije, raznih stupnjava osobne tranzicije. Tako nastale fotografije i kratki iskazi fotografiranih prezentirani su u dokumentarističkoj formi koja je do sada sakupila portrete i kratke priče osoba iz Srbije, Kosova, Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Rumunjske, Albanije, Grčke i Turske.

Ponajviše naglašavajući osobno iskustvo pojedinaca, izložba Trans Balkan poziva publiku na upoznavanje trans zajednice. Cilj projekta je povećati vidljivost transrodne zajednice Balkana potičući širu publiku na dublje razumijevanje ove manjine. Izložba donosi tridesetak dokumentarnih fotografija transrodnih osoba s područja Balkana, a koje kontekstualiziraju njihove osobne priče, i probleme, ali i preispituju izazove s kojima se ta zajednica suočava.

Izložba radova autorice Hane Tintor nastajala je kroz iskustvo suradnje sa scenaristom i režiserom Markom Dješkom na animirano dokumentarnom filmu Sve te senzacije u mom trbuhu koji je dio ovogodišnjeg programa Animafesta.

Dokumentarno polazište tranzicije iz muškog u ženski spol/rod Matie Anne Pleše u svojoj intimnosti, emotivnosti i slojevitosti isprepleo je stvaralački rad na ovom filmu intenzivnim odnosima, dugim razgovorima i promišljanjima. Radovi na ovoj izložbi kroz Hanine crteže upriličiju jedan mali dio tog procesa.

Tijekom duge karijere Krpan je u svijet slao fotografije koje su ne samo prikazivale na poseban, autorski način najčešće rasap neke ideologije ili civilizacijskih dosega, već kontinuirano radi i na dokumentiranju onih manjih, naoko ne toliko važnih. Ispada kako nakon važne, cijenjene i nadasve utjecajne (radom utječe na percepciju događanja) karijere fotoreportera iz centra svjetskih političkih i inih zbivanja imamo autora koji 'rizomatski' razumije svijet i ne bira važnost između malog detalja ili globalne cjeline.
Kroz njegov rad u prikazima Weltschmertza, našeg žala za nedostižnim, i Zeitgeista ljudske gluposti, pa do intimističnih zapisa unutar pojedinih kako kulturoloških tako i političkih epoha, a recimo da je to neki autorsko antropološki pristup fotografiji, svijet nam se čini jasnijim i bližim.

Dragan Živadinov umjetnik je s misijom koja se neprestano nanovo pronalazi i stvara,'reinventira', a koja je ujedno i njegov životni i umjetnički koncept na kojem radi s Dunjom Zupančič i Mihom Turšičem.
Njegova misija nije jednostavna, nije jeftina, nije ni trenutni hir ili zanos s rokom trajanja. Njegova misija već traje 23 godine i trajat će sve dok ne završi u ekvatorijalnoj orbiti Zemlje.
Dragan je imao izložbu u Galeriji na katu 2017. godine, održalo se tada i predavanje te prezentacija knjige vezana za njegov specifični tehnološko filozofski pristup umjetnosti koju je nazvao postgravitacijskom, a koja svoje nadahnuće nalazi u radu Hermana Potočnika Noordunga.

Prisjetimo se izložbe beogradskog fotografa Aleksandra Milosavljevića. Samoslikanje je prisutno od početka bavljenja fotografijom, od kasnih '70-ih 20. st., ne kao neka slučajna aktivnost nego kao konceptualna radnja koja je postala opus za sebe. Milosavljević je u svome konceptu sebe kao svjedoka i aktivnog sudionika temeljito sebičan. No ovaj put umjetnički egocentrizam stvara zanimljiv opus koji radi dosljednosti vjerojatno spada u rijetke autorske cikluse koji se protežu gotovo duže od 40 godina.

Izložba Mije Vesovića "Ars vivendi" otvara se u utorak, 3. 3. 2020. u 20 sati, u KIC-ovoj Galeriji na katu.

Autorskim kalendarom Ars vivendi, napravljenim posebno za Galeriju na katu, kroz dvanaest kolaža majstor fotografije Mio Vesović odabrao je posuditi tuđi fotografski rad i nadograditi ga, intervenirati bojom i kistom u isti, te se dotaknuti hrvatskih umjetnika koji u njegovu odabiru ostavljaju traga u domaćoj kulturi. Temeljni motiv kolaža, naga žena, jedan je od posebnih fetiša mnogih fotografa koji svoj opus crpe unutar urbanih motiva. Od Posavca pa do Krpana, od Kelčeca do Lupina, žena kao motiv neizbježan je ključ njihovog erosa za stvaranjem i aktivnim sudjelovanjem u životu.

U petak, 24. Siječnja u 19 sati, u KIC-ovoj Galeriji na katu, otvara se izložba Borisa Hergešića “Portal 9 – osveta grada”.

Instalacija „Portal 9“ stvarana je za posebnu lokaciju i pogled, upravo onaj na kojem se i sama Galerija na katu nalazi.
Jednostavnim postavom - digitalna slika na zidu i dvije skulpture s intervencijom u samome prostoru galerije - ovaj rad pokazuje težnju k medijskom nomadizmu u kojemu Hergešić traži most kojim bi komunicirao svoju viziju u javnosti. Narativnost njegove (virtualne) stvarnosti proizlazi iz strasti za filmom, medijem koji u sebi sadrži snažnu narativnost, a sam sadržaj fikcije odraz je stanja društva kako ga on doživljava. Hergešić od prije par godina nije onaj koji je to danas, tako da je od gotovo klasičnog medija bezazlene ali zanimljive slike njegov rad evoluirao u digitalni medij.
No, s promjenom medija došlo je i do promjene tematike. Od estetskih vježbi boje i formi na platnu, sadržaji su u novim radovima otišli u narativnom pravcu otvarajući nizove novih priča u poznatim gradskim prostorima i mikrolokacijama. (Emil Matešić, iz predgovora)

Preuređenjem Kulturno informativnog centra ostvareni su uvjeti unutar kojih je KIC dobio novi, prošireni (kvadratima i kubikažom) kvalitetno opremljeni izložbeni prostor.
U prethodnim desetljećima taj je prostor, na katu ustanove, bio namijenjen raznim događanjima, a 1975. koncipira se u galeriju za izlaganje nadolazećih umjetnika pod imenom – Studio galerije forum.
Tijekom '90-tih, prostor postaje dio ugostiteljskog objekta te zadržava dio galerijske djelatnosti s fokusom na fotografiju te time postaje jedina specijalizirana galerija za taj medij.
Danas, u novim tehničkim i prostorni uvjetima na katu ustanove moguće je obavljati galerijsku aktivnost na kvalitetnoj razini.

Misija: Galerija na katu izlagačko je mjesto otvoreno onima kojima je umjetnost i kultura područje aktivnog istraživanja svijeta u kojem stvaraju ne bježeći od prošlosti i namjerno koračajući u nepoznato.

Vizija: Postati mjesto susreta projekata i publike gdje se susreće duh vremena koji nastoji doprinositi razvoju tolerantnog i humanizmom nadahnutog okruženja. Barem na katu.