U četvrtak, 1. 6. u 19 sati u KIC-ovoj Galeriji na katu otvara se izložba ''Likovi moje stvarnosti''. Pogled je to u novu srbijansku skulpturu kroz rad Andree Dramićanin i Miće Stajčića.

Andrea Dramićanin (1990) i Mića Stajčić (1977) predstavljeni su radovima koji u svojoj figuralnoj, antropomorfnoj formi predstavljaju noviju srbijansku figuraliku. Radi se o dva različita pristupa koji kontekst iz kojega uzimaju nadahnuće definiraju kao prostor 'političke borbe'. Likovi popularne kulture što ih oba autora uzimaju za svoj nježno proživljeni alter ego utjelovljuju tako ideju intimnog eskapizma ili komentara na opću društvenu zbilju Srbije.
Kod Dramićaninove smo svjedoci estetizacije ambicije utonule u san i umorne od očekivanja i zadaća koje je ostavila za sobom, dok kod Stajčića vidimo jasnu političku potku o vezi stupova društva prikazanu posredno kroz likove popularne kulture na kojoj počivaju sva postsocijalistička društva. Autorski su to komentari ili spomenici eskapističkim formatima što ih autori razvijaju već godinama i kroz njih progovaraju o sredini u kojoj žive i rade, koristeći sebi bliske i značenjima definirane likove.

U srijedu, 10. svibnja u 20 sati, u KIC-ovoj Galeriji na katu otvara se izložba fotografija Matije Smuka pod naslovom “Blaženo klanje jesensko”.

Svaka zajednica ima svoj povijesni i kulturni identitet, uređen odnos prema svijetu i drugim ljudima. Na fotografijama portreta mesara koje Smuk izlaže, jedna dimenzija tog identiteta kao važnog dijela ruralne zagorske zajednice je i kolinje. Na Smukovim radovima vidljiv je domaći, opušteni ugođaj u kojemu mesari postaju akteri i svjedoci tradicionalnog običaja. Oni pokazuju pravoga sebe, no s onim malim nužnim pomakom što ga daju rekvizita i stanje duha. Smuk odabire motive koji su mu znani, s kojima odrasta, u kojima vidi preobrazbe svojih susjeda i tanašne mijene u njihovome ponašanju kada se klanje približava ili događa. Njegova je intervencija zato minimalna, tu i tamo vidljiv je pokoji smrtni alat ili krvave ruke koje radovima daju dodatnu dimenziju tek toliko da ih pretvori u 'pozere' kako bi blago rasvijetljeni i izdvojeni iz pejzaža bijelom pozadinom, njihov modni detalj i psihološka preobrazba bili bolje vidljivi.

U sklopu predstavljanja MBZ tima, u Galeriji Na katu prikazuje se zvučna instalacija Zvučno zrcalo za krhotine br. 2 vizualne umjetnice Sare Salamon, kustosice programskog odjela posvećenog instalacijama.

Zvučno zrcalo za krhotine serija je zvučnih instalacija, čija je prva iteracija prikazana u Rijeci u 2021. baveći se pitanjima grada na vjetrometini povijesti. Za Muzički biennale Zagreb 2023. kreirana je nova zvučna kompozicija koja mapira jeke gradskih praznina. Odsustvo ljudskog djelovanja stvara nove kontingencije, odnosno nepredvidive događaje, a autorica pronalazi njihove zvučne manifestacije.

U utorak, 28. 3. 2023. u 20 sati, u KIC-ovoj Galeriji na katu otvara se izložba Daniela Šuljića „Ruka, tuš i trag“.

Daniel Šuljić odabrao je eros, davno, još dok ga nije ni prepoznavao kao metaforu života, još dok se mučio odabrati li Pankrte ili SEXA-u, Swanse ili The Birthday Party. Njegov umjetnički i kreativni put neodvojiv je od njegova života, od svakodnevnog bitka i Šuljić od '80-ih pa sve do danas živi to što radi.
Kao osnivač (sa Stankom Kovačićem) Sina Alberta, glazbene grupe koja je mogla postati domaća verzija autorskog benda koji uvijek ima nešto novo za reći, Šuljić kroz zvuk i sliku kreativno promišlja svijet oko sebe. Ne posuđuje niti kopira, nego traži načine kako sagraditi svoj autorski stil unutar estetskog kôda koji prepoznaje kao duh vremena i potrebu svoje generacije. Čulo se to u Sinu Albertu, vidi se to u njegovim animiranim filmovima, osjeti se to u ovome izletu u erotski crtež i jednostavnu animaciju istog.

U utorak, 14. 3. u 19 sati, u KIC-ovoj Galeriji na katu otvara se „Paraizložba“ bareljefa hibridnih kovanica Borisa Kuka.

Radove koje će predstaviti na „Paraizložbi‘’, Boris Kuk opisuje ovim riječima: „Reljefi predstavljaju uvećane kovanice novca u svoj svojoj simbolici s pripadajućom ikonografijom; materijalističkoj mjeri svih stvari, fetišu (lažnog) blagostanja, napuhanog izraza ekonomske moći države, ideoloških obrazaca, kolonijalnih otimačina i pokolja, totalitarizama (svih vrsta i boja), nametnutih "kulturnih" i nacionalističkih stereotipa, novokomponirane mitologije... Premještajući konvencionalne i uobičajene elemente s kovanica (ornamentiku, heraldiku, tipografiju) u drugu priču, novi kontekst, možemo govoriti o dekonstrukciji i rekontekstualizaciji nekakvih zadanih i općepoznatih "vrijednosti"

Biti, postajati, razmišljati s bakterijama, gljivama i algama

S projektom „Kroz mulj i sluz…“ nizozemska umjetnica Maaijke Middelbeek poziva nas da u Galeriji na katu osjetimo svijet onako kako ga osjećaju gljive, bakterije ili alge i ponovno se povežemo s mikrokozmosom iz kojega smo došli.

Kako možemo djelovati i reagirati u zamršenim vremenima masovnog izumiranja vrsta, klimatskih promjena i društvene nepravde?
Kakvi bi mogli biti odgovori pokušamo li se zbližiti s našim rođacima i saveznicima koji su kolonizirali Zemlju davno prije nas?
Kako je biti gljiva? Vidjeti bez očiju? Ili biti bakterija u našim nosnicama ili crijevima?

Preuređenjem Kulturno informativnog centra ostvareni su uvjeti unutar kojih je KIC dobio novi, prošireni (kvadratima i kubikažom) kvalitetno opremljeni izložbeni prostor.
U prethodnim desetljećima taj je prostor, na katu ustanove, bio namijenjen raznim događanjima, a 1975. koncipira se u galeriju za izlaganje nadolazećih umjetnika pod imenom – Studio galerije forum.
Tijekom '90-tih, prostor postaje dio ugostiteljskog objekta te zadržava dio galerijske djelatnosti s fokusom na fotografiju te time postaje jedina specijalizirana galerija za taj medij.
Danas, u novim tehničkim i prostorni uvjetima na katu ustanove moguće je obavljati galerijsku aktivnost na kvalitetnoj razini.

Misija: Galerija na katu izlagačko je mjesto otvoreno onima kojima je umjetnost i kultura područje aktivnog istraživanja svijeta u kojem stvaraju ne bježeći od prošlosti i namjerno koračajući u nepoznato.

Vizija: Postati mjesto susreta projekata i publike gdje se susreće duh vremena koji nastoji doprinositi razvoju tolerantnog i humanizmom nadahnutog okruženja. Barem na katu.