U četvrtak, 10. 11. u 20 sati, u Galeriji na katu otvara se izložba fotografija Ono što sam htjela Sanje Šantak.

Sanja Šantak u Galeriji na katu izlaže radove u kojima je jasna pozicija promatračice / voajerke što kadar dijeli na dva dijela između gornjeg i donjeg svijeta, između neba i mora, između istine i laži ili mogućeg i nemogućeg.
Ciklus je nastao na Zlatnome ratu, gdje je autorica svakodnevno s iste lokacije, istog poznatog mjesta, čekala na nepredvidljivost trenutka unutar zadanih parametara.
U tom procesu, „na rubu“ između mora i zraka, očište se nalazi tako nisko da na trenutke nismo sigurni uranjamo li, utapamo li se ili, pak, izranjamo hvatajući zrak. Upravo taj osjećaj balansiranja unosi u ovaj serijal neki jedva primjetan nemir, tihu napetost neizvjesne i pomalo naporne pozicije u kojoj je sve moguće. Sva ta težina mora i snaga njegova plavetnila vidljiva u donjem dijelu fotografija pokazuje moć kojom apstrakcija guta gornje figure ili prikaze.
Sanjin rad poštuje i prihvaća samo jedan okvir u kojem se sadržaj mora dogoditi, a taj je definiran medijem, fotografijama u ovom slučaju, i pozicijom, sve ostalo što se dogodi zakonom privlačnosti uvučeno je u njezin kadar.

U petak, 14. listopada u 20 sati, u KIC-ovoj Galeriji na katu otvara se izložba fotografija Darka Bavoljaka „Povratak“.

Ciklus „Povratak“ sastoji se od 12 crno-bijelih analognih fotografija snimljenih kamerom tipa Sinar Handy, nastalih u vrijeme karantene (travanj – svibanj 2020.) izazvane pandemijom virusa COVID - 19.

Prema riječima samog autora, „Povratak“ na već gotovo zaboravljene tehnike snimanja i razvijanja analognog C/B materijala velikom kamerom sa plan filmom ujedno znače i povratak samome sebi. To ponovo doživljeno iskustvo, gdje rezultat možemo djelomično vidjeti nakon razvijanja negativa, a potpuno tek nakon izrade pozitiva, ove fotografije čini raritetom i „virusom“ u moru digitalnih fotografija koje bez obzira na sve prednosti, nikada neće imati originalnost, atmosferu i plemenitost koja nastaje složenim procesom stvaranja i otiskom na srebrnoj želatini.

Pozivamo Vas na otvorenje u petak 16.9.2022. u 19 sati - Galerija na katu / KIC

U svojem radu, „Mislim da se sjećam / I think I remember“, Sanja Bistričić bavi se istraživanjem slike, zvuka i fragmenata sjećanja u formi dnevničkog zapisa kroz dokumentarno-eksperimentalni filmski jezik. Kod pokretne slike koristi različite tehnike snimanja te intervenirajući na njima kroz metodu zrcaljenja, povećanja, umnožavanja u procesima snimanja i montažnih postupaka nastoji najbolje predočiti vlastita sjećanja kao fragmentirane isječke sanjivog senzibiliteta. U audio formi, koja kroz kolaž zvukova povezuje sve te slike u jedno tijelo, također koristi različite tehnike kao što su mini kompozicije, loopovi, šumovi, frekvencije, field recording, upotreba glasa kroz naraciju i pjevanje. Na ovaj način, koristeći i sliku i zvuk, nastoji dnevnički zapis oblikovati kako bi dobila najbolju prezentaciju onoga što sjećanje jest ili naš doživljaj sjećanja koje je često nalik na fragment ili san.

U petak, 10. lipnja 2022. u 20 sati, u Galeriji na katu, otvara se izložba Jezik je virus. Koncept pod umjetničkim vodstvom kustosa izložbe Emila Matešića, nastao je kroz razgovor s lingvisticom Snježanom Kordić kako bi se uz pomoć poznatih metoda na jednostavan način prenijela složena priča o jezicima kojima se govori na post YU prostorima i posljedicama manipulacije istima.
Godine 2010., hrvatska lingvistica dr. sc. Snježana Kordić uvela je u medijski prostor tezu da je jezik koji se govori u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj gori, jedan te isti, policentričan u formi, a preimenovan u imena s nacionalnim oznakama uslijed političkih događaja tijekom „održavotvorenja“ pojedinih naroda i na koncu stvaranja novih nacionalnih država.
Instalacija u GNK koristi tipičan postupak readymade-a u kombinaciji s informacijsko edukacijskim tekstom o policentričnom modelu jezika na post jugoslavenskim prostorima.
Ovim radom i samim konceptom davanja prostora za izlaganje kulturnim radnicima koji nisu isključivo i jedino umjetnici, GNK pokazuje demokratski i otvoren pristup prema društvenim pojavama koje se možda mogu prikazati kroz izražajna sredstva tipična za 'postskulpturno' izražavanje.

Srijeda, 11. 5. 2022. u 18 sati
Otvorenje izložbe

Tomislav Čuveljak, fotograf i snimatelj, u KIC-ovoj Galeriji na katu izlaže nekoliko video radova s izdvojenim objektom - najlonskom vrećicom kao lajtmotivom. Odjek je to čuvene vrećice koja se pojavljuje u fascinantnom „amaterskom filmu“ iz holivudskog hita „Vrtlog života“ Sama Mendesa iz 1999. godine, koji se u Tomislavovu radu koristi nakratko izravno, a kasnije metacitatno.
Bijeli i prazan prostor galerije autor tretira kao izlagački volumen za dokumentaciju osjećaja opuštenosti zrcaleći ga kroz snimke pejzaža koji prolazi i izmjenjuje se pred promatračem.
U depersonaliziranim snimkama okoliša, Čuveljak bira prizore naizgled oslobođene značenja, ispražnjene od smisla koji su nekada imali. Ulazimo tako u njegov „napokon stečeni mir misli i oka“, i namjeru da u formi dnevnika s nama podijeli taj dijalog s viđenim.

Izložba Tomislava Čuveljaka ostaje otvorena do 27. svibnja 2022.

Četvrtak, 14. 4. 2022. u 19 sati
Otvorenje izložbe

NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA RAČUNA
Iris Poljan, Željka Gradski, Lucija Marin

Skupna izložba „Nepodnošljiva lakoća računa“ Iris Poljan, Željke Gradski i Lucije Marin, projekt je u kojem se autorice bave računima raznih kupovina kao dokazima postojanja. Svi radovi ujedno su i dnevničkog karaktera, pa tako radovi Željke Gradski nastaju kodiranjem u novčane jedinice i datume i pokazuju cijenu kojom plaćamo neke oblike egzistencije, ali i ono što se ne može kupiti, poput obiteljskog okruženja, osjećaja pripadnosti, ljubavi. Iris Poljan račune pretvara u podlogu za vezenje, dok ih Lucija Marin godinama sakuplja kao svjedočanstvo potrošačkog društva stvarajući od njih dnevnički zapis.

Sve tri umjetnice, generacijski različite, osnovno diplomirale su na Likovnoj akademiji u Zagrebu da bi potom nastavile rad u različitim medijima.

Samir Cerić Kovačević umjetnik je koji svoj prostor posebne adoracije prirode pronalazi u ritualnom obredu koristeći fotografiju kao rekvizitu kojom posredno učvršćuje svoju vezu s prirodom, fotografirajući naizgled neugledan motiv.

Fotografije su to lišća i biljaka u krupnim kadrovima koji tu jednostavnu životnu strukturu pokazuju u svoj njezinoj živosti i snazi. Radovi pred nama nisu narativni, nisu to storytelling fotografije, prije apstraktni udari ljepote, mogući putokazi našem zaumnom, intiutivnom povratku prirodi na koji je teško ostati imun. Zaokupljen pitanjem intuitivne povezanosti s prirodom koju je čovjek na samim počecima imao, Samir Cerić Kovačević fotografskom kamerom istražuje i propituje jesu li se, u vremenu fascinacije novim tehnologijama, intuitivne spone s drugim oblicima života u prirodi izgubile, ili ih samo ne osluškujemo dovoljno često.

Utorak, 22. 2. 2022. u 20.22 h
Otvorenje izložbe fotografija

Ciklus fotografija „Samoizolativna“ Nine Đurđević, nastao je u ožujku 2020. nakon njezina povratka iz Londona, neposredno prije, kako to ona sama naziva, „svjetskog zaključavanja“.
Tijekom četrnaest dana provedenih u samoizolaciji, autorica fotografijama s popratnim tekstovima koje je objavljivala na svojoj facebook stranici svakoga dana u isto vrijeme, bilježi svoja raspoloženja u onim trenutcima koji su tada gotovo svima bili nekako zajednički, jer smo bili vezani za dobro poznati prostor, no ovaj put suženih manevarskih mogućnosti.

U KIC- ovoj Galeriji na katu, u petak, 4. veljače 2022. u 19 sati, otvara se izložba fotografija Igora Kelčeca Skromni grobar svijetle puti.

Na svojoj prvoj samostalnoj izložbi Igor Kelčec izlaže u GNK kratki foršpan odabranih epizoda. Tridesetak radova, crno bijelih i u boji, nastali su na negativima ili na dia filmu u razdoblju od 1986. do 1996. godine. Period je to u kojem su jednakom brzinom umirali Jugoslavija, magazini za koje je Kelčec radio te tehnologija i pripadajuća industrija 'kemijske' fotografije.

Preuređenjem Kulturno informativnog centra ostvareni su uvjeti unutar kojih je KIC dobio novi, prošireni (kvadratima i kubikažom) kvalitetno opremljeni izložbeni prostor.
U prethodnim desetljećima taj je prostor, na katu ustanove, bio namijenjen raznim događanjima, a 1975. koncipira se u galeriju za izlaganje nadolazećih umjetnika pod imenom – Studio galerije forum.
Tijekom '90-tih, prostor postaje dio ugostiteljskog objekta te zadržava dio galerijske djelatnosti s fokusom na fotografiju te time postaje jedina specijalizirana galerija za taj medij.
Danas, u novim tehničkim i prostorni uvjetima na katu ustanove moguće je obavljati galerijsku aktivnost na kvalitetnoj razini.

Misija: Galerija na katu izlagačko je mjesto otvoreno onima kojima je umjetnost i kultura područje aktivnog istraživanja svijeta u kojem stvaraju ne bježeći od prošlosti i namjerno koračajući u nepoznato.

Vizija: Postati mjesto susreta projekata i publike gdje se susreće duh vremena koji nastoji doprinositi razvoju tolerantnog i humanizmom nadahnutog okruženja. Barem na katu.