Koncertno čitanje Thomas Bernhard: VELIKI ODLAZAK - Rađeno po drami Thomasa Bernharda: MINETTI

15.02.2018. u 19:00 h četvrtak

Stari glumac Minetti, nakon trideset godina izbivanja sa scene, čeka, u predvorju hotela u Ostendeu, direktora teatra, koji mu je ponudio da još jednom odigra kralja Leara. Silvestarska je večer. Svi luduju, a on čeka. Slučajnim prolaznicima razlaže svoj život...pita se o smislu teatra i čeka.

Vani pada snijeg. Večer prolazi. Sudbina kralja Leara, koji je velikodušno razdao sve, se ponavlja na velikom glumcu.

Jedna od posljednjih velikih drama austrijskog dramatičara Thomasa Bernharda.

Dramu je preveo i za izvođenje adaptirao u monodramu Zdenko Jelčić.

Ona se više ne događa Minettiju u Njemačkoj nego Jelčiću u Hrvatskoj.

Thomas Bernhard / 10. 02 .1930 u Nizozemskoj -12. 02.1989 u Beču /

Jedan od najznačajnijih austrijskih književnika dvadesetog stoljeća i najznačajniji dramatičar. Napisao je mnogobrojne dramske komade među kojima i dramu:»Minetti» 1976 godine.

Bernhard Minetti / 26.01. 1905 Kiel – 12.10.1998 Berlin /

Glumac. Jedan od najznačajnijih ljudi njemačkog teatra dvadesetog stoljeća. Harao njemačkim binama od 1930 te, sve do svoje smrti.

Zdenko Jelčić, Glumac. Rođen za velika djela i slavu, sredinom dvadesetog stoljeća u liričnoj Čapljini.

Život svoj proživio u neradu i nekoristan.

Sad, u Zagrebu, svjestan svoje naravi i svjestan svoje kobi, tavori, raducka i iščekuje vječnost.

Isječak iz predstave:

Proplanak s pogledom na riječnu dolinu. Krš. Proljeće je pa je još uvijek sve zeleno i u bujanju. Tu će prolaskom ljeta biti sve spaljeno suncem, žuto, prašnjavo.

Hercegovina...Slomiješ nogu dok dođeš u nju, a obje i srce dok iz nje izađeš.

STARI ČOVJEK: ( Neodređeni broj godina. Puno. Izboran, sjed... više žut nego sijed. Kosa neuredna, neoprana, zapletana u masne bičeve. Duboke bore, žute obrve, žuti brci...opušteni. Sjedi na kamenoj ploči u travi podvijenih nogu...pozicija Bude ili kakvog drugog umnog filozofa...Jutarnja maglica pred izlazak sunca...Sunce se polagano ukazuje iza plavih, kamenitih, škrto ozelenjenih brda...Maglica se topi... nestaje...

« Ja...Bog ti dadne sve...tijelo čvrsto i izdržljivo...pamet...ne malu...volju...mogućnosti .... i baš te pripazi....Odlučio se pomoć ti...Izabrao te...I šta?....Živiš ko skot... ko zadnja budala...zasereš što stigneš...i...i sad si tu...pred ničim....».

Prijevod, adaptacija, režija i izvedba: ZDENKO JELČIĆ

Produkcija: Umjetnička organizacija Teatar Erato u suradnji s Austrijskim kulturnim forumom i Kulturno informativnim centrom u Zagrebu

Sve o Minettiju:

Ma ovo nema smisla. Ovo je trebalo izgledati sasvim drukčije. Od početka. Prava drama, drama koju je napisao veliki Thomas Bernhard je o Bernhardu Minettiju velikom njemačkom glumcu i Bernhardovom prijatelju, rođenom 1905 i umrlom 1998.

Dešava se u Ostendeu,gradu na Atlanskoj obali u Belgiji, u predvorju hotela, na dočeku nove godine, na samo Silvestrovo. Tu je puno ljudi, svi se vesele, maskiraju, piju prolaze. Recepcioner, hotelski paž, dama u crvenom, djevojka, njen mladić, bračni parovi, samci, liliputanac. Hotel je star i luksuzan. Tu su, po mojoj zamisli, trebali igrati Tonko Lonza, pa Ivo Gregurović- paža, pa Mujica Nadarević i Duško Valentić, a moja omiljena glumica Perica Martinović – ženu u crvenom koja se nalijeva šampanjcem. Love niotkuda, a i ja nisam kakav menadžer, a postoji i još nešto...ne mogu više igrati na velikoj sceni...to ću vam kasnije objasniti i šta... adaptiraj u monodramu...tu si sam...ne košta te ništa, a ima i tu prednost...kad dođeš na scenu znaš da su svi glumci na okupu. Sad, što monodrama, zapravo, ne spada u kazalište već dvije tisuće godina, te ne zbunjuje. Čim je Eshil uveo drugog glumca na scenu monodrama je postala promašena forma. Ona je funkcionirala, kao rapsodija, prije Eshila gdje je na scenu izlazio rapsod i pričao, pjevao nešto iz grčke mitologije, kakav događaj ili sudbinu.

Ali sujeta, ambicije, glumac želi igrati...suzi, pretvori u malu formu, na mali prostor, Glumac bi htjeo, a ne može...milom...pa hajde na silu...i evo ti ga...sad imaš što imaš.

Pretvori Ostende u malu scenu u ITD eu, Flensburg u Dubrovnik, Libek u Zagreb, Dinkelsbihl u Grabovine, Jamesa Ensora u Boureka i Silvestrovo u običan dan.

Lijepu, veliku dramu velikog glumca u monodramu epizodiste. Nije u predvorju luksuznog hotela nego na pomoćnoj sceni eksperimentalnog teatra....

Umjesto velikog Minettija, u pohabanom odijelu, u crnom mantilu do poda, u crnim cipelama s gamašama, crnim koferom, putnom torbom, crnim kišobranom i istim takvim šeširom evo ti glumca u privatnim svakodnevim prnjama.

Dobro, dobro. Idemo dalje. Jadni Herr Bernhard... jadni Thomas...Ima li sve ovo smisla?