Prisjetimo se izložbe beogradskog fotografa Aleksandra Milosavljevića. Samoslikanje je prisutno od početka bavljenja fotografijom, od kasnih '70-ih 20. st., ne kao neka slučajna aktivnost nego kao konceptualna radnja koja je postala opus za sebe. Milosavljević je u svome konceptu sebe kao svjedoka i aktivnog sudionika temeljito sebičan. No ovaj put umjetnički egocentrizam stvara zanimljiv opus koji radi dosljednosti vjerojatno spada u rijetke autorske cikluse koji se protežu gotovo duže od 40 godina.