U utorak, 19. 2. 2019. u 20 sati, u Galeriji na katu Kulturno informativnog centra otvara se izložba fotografija Damira Širole, Luke Rubinića i Ivana Stupića „Povratak korijenima (nostalgija za procesom)“.

Instant fotografija poseban je medij u kojem kemijski procesi proizvode sliku bez elektronike, bez pixela na, praktički, staromodan način. Takav izravan proces, a ne elektronička reprodukcija stvarnosti, svojevrsna je rekonstrukcija procesa stvaranja u kojem se kemijskim reakcijama ponovo pojavljuje slika koja nije omeđena oštrim pixelom nego je, poput same stvarnosti materična, može se opipati prstima, gotovo neprimjetno se pretače iz jedne u drugu. Širola spada u krug onih procesnih autora koji su fotografiju manje više sami stvarali, aktivno sudjelujući u svakom dijelu procesu njezina nastanka i napeto iščekujući otvaranje posude za razvijanje filma. Digitalizacija toga procesa za njegovu tankoćutnost svojevrsno je otuđenje i nasilna intervencija tehnologije u tijek i kemijski misticizam klasične fotografije.

U instant fotografiji Damir Širola, Luka Rubinić i Ivan Stupić pronalaze put povratka tim korijenima s dovoljnim pomakom koji im predstavlja umjetnički nesiguran teren, tj. izazov.

Utorak, 2. 4. 2019. u 12 h

Ivan Lušičić Liik - OBLIK ZVUKA

Predstavljanje interaktivne instalacije

Podražaj oka i uha kroz informaciju koja dolazi u formi slike ili zvuka prostor je u kojem kroz međusobne odnose viđenog i čujnoga nastaju utisci koje pamtimo kao definicije okruženja u kojem živimo. Priroda se povezuje s njoj karakterističnim zvukovima, urbana sredina opet ima svoj zvuk, a apstraktni pojmovi poput osjećaja ili raspoloženja također često imaju svoje kanonske tonove i zvukove.

Dihotomija istoga, rasparivanje slike i zvuka, ili s druge strane spajanje tj. nastajanje zvuka iz slike kroz interakciju s posjetiteljem kreativan je prostor koji ovaj rad istražuje. Pokretom, gestama ili kretanjem unutar instalacije posjetitelji postaju inicijatori promjene postavljene slike i zvuka, te tako postaju autori jednog nepredvidljivog audio vizualnog iskustva.

U ponedjeljak, 6. svibnja u 20 sati, u Galeriji na katu otvara se izložba Vladimire Spindler "Strugotine".

Autorica se na ovoj se izložbi predstavlja multimedijskom prostornom instalacijom "Strugotine", iskoračivši tako u prostor i volumen u kojem gradi ambijent jednog intimnog i snažnog putovanja u srce tame i natrag.

Prostorna instalacija "Strugotine" svojevrsni je obračun sa složenošću prelaska umjetničine percepcije stvaranja iz dosad dvodimenzionalnih medija (fotografija i film) često rađenih unutar manje intimnih, a više uslužnih projekta, u samu arhitekturu prostora te duboko intiman i sebi okrenut izraz i estetiku. Takav skok prema skulpturalnom i voluminoznom ima i svoju cijenu u kojoj od ranjenika ili tragača postajemo oporavljeni i pronađeni unutar prostora koji valja ispuniti značenjima. Oba izazova su velika i zahtjevna, oba su namijenjena onima koji se usude biti atlete boli. Više medija koje je Vladimira uključila u gradnju svoga intimnoga stroja za prijenos emocija za javnu upotrebu, u suglasju nude značenja kojima ulazimo kroz izložene fragmente u modus operandi same autorice i slijedimo njezin Put. Svojevrsne su to strugotine nastale na tkivu našeg eteričnog svijeta kada se mnoge mine nađu nagažene i kada vrijeme i naša volja za stvaranjem, a ujedno i opstankom, učine svoje.

U utorak, 18. 6. 2019. u 20 sati, u KIC-ovoj Galeriji na katu otvara se izložba skulptura Krešimira Katušića „Suodnosi“.

Skulpture manje forme po nazivom „Sjeme“ kipara Krešimira Katušića dolaze u polarizirajuće vrijeme kada naše društvo, u još uvijek mladoj demokraciji, pokušava riješiti vječnu zagonetku o početku života. Fetusoidni oblici kojima je ispunjen prostor Galerije na katu tako postaju svojevrsno utjelovljenje pitanja koje uvijek uzburka duhove, a oluja koju stvori najčešće ne prestaje nego na refule pogađa svakog od nas.

Snaga male forme kroz skulpturalnost i njezina moć koja često proizlazi iz utjelovljene forme u posebnom društvenom trenutku, prisutni su milenijima u umjetničkom izražavanju. Od Venere iz Willendorfa i Brancusijevog Poljupca, mala forma prizivala je monumentalnost doživljaja u značenju koje je ekstrahirala iz trenutka u kojem se pojavljuje. Katušićeva forma okrenuta je u nutrinu, sebi, ne prijeti nikome, ne proziva nikoga, nema ni pravu ni krivu stanu, jednako je komunikativna iz svih pogleda i ne dominira ni nad kim, nego mirno leži na podu prekrivena pigmentom poput prašine koju svako društvo nastoji očistiti ili pustiti vremenu da se nataloži na prijelomna pitanja. (Iz predgovora, Emil Matešić)

U utorak, 10. rujna 2019. u 19 sati, u okviru sedmog Festivala svjetske književnosti, u KIC-ovoj Galeriji na katu otvara se izložba fotografija Kurta Kaindla “Europa – neotkriveni kontinent”.


“Već više od dvadeset godina uživam u tome što smijem promatrati fotografa Kurta Kaindla dok radi. Mnogo godina putovali smo zajedno, obilazili rubne krajeve Europe, posjećivali male narode i jezične skupine, regije koje su još slabo pristupačne turistima. Naš zajednički cilj bio je istražiti “nepoznate Europljane” te riječju i fotografijom posvjedočiti njihovu prkosnom nastojanju da održe svoj jezik, regionalni identitet i kulturu. To nam je bio zajednički cilj, no nikada nismo namjeravali ujediniti te dvije različite metode – fotografa i pisca – u zajedničko, cjelovito umjetničko djelo. Naprotiv; zajedno smo putovali, iste su nas stvari očaravale, ali svaki od nas pred sobom je imao vlastiti projekt: ja pripovjedne reportaže, on dokumentarne fotografije. Ipak smo neprestano odavali priznanje jedan drugomu: u mojim knjigama uvijek se nađe nekoliko fotografija Kurta Kaindla, a u njegovim fotomonografijama često su moji predgovori. Pisac i fotograf mogu prijateljevati i zanimati se za iste stvari, no u radu različito pristupaju svojim djelima. Pritom mogu učiti jedan od drugoga. Promatrajući Kurta Kaindla kako fotografira, isprva sam se često pitao: “Što mu je u ovom prizoru toliko zanimljivo da ga svakako želi ovjekovječiti na slici?” Na taj sam način donekle naučio gledati njegovim očima i uočio sam njegov smisao za skrivene suprotnosti života zbijene u posve uskom prostoru; njegov osjećaj za kompoziciju stvarnosti, koja na slici nije tek jednostavno prikazana, nego je pojačana, tako da postaje vidljivom i meni i drugim promatračima.

U utorak, 17. rujna 2019. u 20 sati, povodom proslave jubilarnog sedamdesetog izdanja Dubrovačkih ljetnih igara, u KIC-ovoj Galeriji na katu, Preradovićeva 5, otvara se izložba Marka Ercegovića „Iza igara“. Izložba „Iza igara“ posvećena „nevidljivom“ procesu nastajanja 70. Dubrovačkih ljetnih igara, otvorena je u Dubrovniku 17. kolovoza, a nakon točno mjesec dana, predstavlja se i zagrebačkoj publici.

Marko Ercegović jedan je od službenih fotografa Dubrovačkih ljetnih igara, a u svojoj dugogodišnjoj fotografskoj karijeri veliki pečat dao je upravo kazališnoj fotografiji. Iako inače bilježi sjajne fotografije glumaca na sceni, ovog ljeta svoj objektiv usmjerio je i prema radnicima iza scene; krojačima, scenskim radnicima, redateljima i glumcima neposredno prije ili nakon predstave, ali i prema zbivanjima u Festivalskoj palači, skupljajući tako u svojoj foto-arhivi trenutke koje publika inače nema priliku vidjeti.

Aleksandar Milosavljević
ODMETNUTO ZABORAVU

U srijedu, 2. 10. 2019. u 20 sati, u Galeriji na katu otvara se izložba fotografija beogradskog umjetnika Aleksandra Milosavljevića.

Kultura i forma samoslika (selfi /sebić) dugo je prisutna u likovnoj umjetnosti, a njezina je geneza kroz slikarstvo ili fotografiju stara gotovo koliko i sam medij. U posljednjem desetljeću zanimanje za izradu fotografija koje sadrže isključivo jedan jedini motiv, 'mene', i popratnu dekoraciju, postala je više medicinsko - dijagnostička negoli fotografska pojava. U radovima beogradskog fotografa Aleksandra Milosavljevića samoslikanje je prisutno od početka bavljenja fotografijom, od kasnih '70-ih 20. st., ne kao neka slučajna aktivnost nego kao konceptualna radnja koja je postala opus za sebe. Milosavljević je u svome konceptu sebe kao svjedoka i aktivnog sudionika temeljito sebičan. No ovaj put umjetnički egocentrizam stvara zanimljiv opus koji radi dosljednosti vjerojatno spada u rijetke autorske cikluse koji se protežu gotovo duže od 40 godina. Njegovi samoslici ne samo da su portret jednog vremena, odrastanja, urbane dekadencije nego su i svjedočanstvo načina života i svjetonazora, koji je jednostavno nestao kao što su nestale i političke i državne strukture koje su ga omogućile.

(Emil Matešić, iz predgovora)

U srijedu, 30. listopada 2019. u 19 sati u Galeriji na katu Kulturno informativnog centra otvara se izložba Sonje Hržine Majstorović „Šator sastanka“.

U Starom zavjetu šator sastanka drugo je ime za židovski tabernakul (ili miškan), koji je napravljen kao pokretno mjesto bogosluženja za izraelski narod tijekom četrdesetogodišnjeg lutanja po pustinji nakon bijega iz Egipta.

Izložba Šator sastankauspostavlja novi šator, ovaj put u prostoru galerije, koji osim molitava Jahvi sadržava kolektivnu molitvu, u spomen ponajprije na sve nevine stradale u vihorima Drugoga svjetskog rata i u Holokaustu, kao i one preživjele, i sve njihove potomke, koji do današnjega dana nose pečat tragedije za čovječanstvo, ali i tragedije čovječanstva i zaboravljene ljudskosti, koja služi kao uvijek svježe podsjećanje na ono što je dio ljudskog roda spreman učiniti. (Iz predgovora, Ivor Igrec)

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana tolerancije, a koji se obilježava svake godine 16. studenoga, s posebnim fokusom na 30. obljetnicu pada Berlinskog zida, iDEMO Institut za demokraciji iz Zagreba u suradnji s KIC-om pripremio je izložbu fotografa Jovice Drobnjaka pod naslovom: ZIDOVI MRŽNJE.
Riječ je o dokumentarnom nizu koji na više od 300 fotografija prikazuje grafite kojima su prekrivene fasade glavnog grada Hrvatske, na kojima se vodi rat "crvenih" i "crnih", "partizana i ustaša", ideologija koje trebaju pripadati prošlosti, no koje su u nas itekako žive...
Izložba je izvedena u suradnji s KIC-om i uz potporu Grada Zagreba.
Drago nam je da vas možemo pozvati na otvorenje izložbe u subotu, 16.11.2019. u 18 sati. Vidimo se!

Preuređenjem Kulturno informativnog centra ostvareni su uvjeti unutar kojih je KIC dobio novi, prošireni (kvadratima i kubikažom) kvalitetno opremljeni izložbeni prostor.
U prethodnim desetljećima taj je prostor, na katu ustanove, bio namijenjen raznim događanjima, a 1975. koncipira se u galeriju za izlaganje nadolazećih umjetnika pod imenom – Studio galerije forum.
Tijekom '90-tih, prostor postaje dio ugostiteljskog objekta te zadržava dio galerijske djelatnosti s fokusom na fotografiju te time postaje jedina specijalizirana galerija za taj medij.
Danas, u novim tehničkim i prostorni uvjetima na katu ustanove moguće je obavljati galerijsku aktivnost na kvalitetnoj razini.

Misija: Galerija na katu izlagačko je mjesto otvoreno onima kojima je umjetnost i kultura područje aktivnog istraživanja svijeta u kojem stvaraju ne bježeći od prošlosti i namjerno koračajući u nepoznato.

Vizija: Postati mjesto susreta projekata i publike gdje se susreće duh vremena koji nastoji doprinositi razvoju tolerantnog i humanizmom nadahnutog okruženja. Barem na katu.