VESNA POKAS - U KVADRATU
07.10.2017. - 21.10.2017.
Materijalni elementi koje Vesna Pokas unosi u interijer galerije ili eksterijer grada odnosno hortikulturalnog ambijenta nisu umjetnički predmeti nego instrumenti katalizacije doživljaja konkretnog prostora. Pritom autorica ponajprije sama sebi objašnjava zatečeni prostor istodobno potvrđujući njegovu posebnost i transformirajući ga, kako bi potom upozorila na njegove nekorištene potencijale. Često osporava svakodnevnu upotrebu prostora instaliranjem prepreka koje zahtijevaju njegovo alternativno korištenje. Primjerice, u Poreču je krajem devedesetih godina, kao sudionica tamošnjeg Annalea, u uskoj gradskoj ulici postavila metalne šipke koje su onemogućavale uobičajeni svakodnevni pješački promet te su prolaznici bili prisiljeni pronalaziti druge puteve čime se razbijala dnevna rutina, ali i naglašavao karakter prostora. Sasvim drugačiji pristup, ali jednako osvještavajući, primjenila je nešto ranije na otoku Lokrumu, na stepeništu Maksimilijanovih vrtova gdje je postavila staklene ploče te time ostvarila više psihološku nego fizičku prepreku, omogućivši zauzvrat koncentrirani pogled posjetitelja na prekrasni prizor i refleks kultiviranog krajobraza iz točke osujećenog pokreta.
Tretirajući prostor kao mjesto kontemplacije, umjetnica, osluškujući sugestije njegove specifičnosti, u svakom pojedinačnom slučaju osmišljava drugačiji pristup koristeći različite materijale kojima, u privremenoj transformaciji, naglašava njegov karakter. Tako se ponaša i ovom prigodom u Galeriji Forum. Poduzimajući hrabru gestu blokiranja većeg dijela staklene stijene prema ulici ona izvodi transparentan kvadratni crtež egzaktnom linijom nepokrivenog dijela stakla. Sa staklom nastavlja i intervencije u interijeru. Točnije, postavlja niz tankih staklenih cijevi koje povezuju pod i stropnu gredu tvoreći tako rahli zid i formirajući uski svjetlosni koridor kojim se mijenja uobičajeni smjer kretanja u galerijskiom prostoru.
Sigurnost gotovog artefakta i relativno lagodnog korištenja galerijskog skrovišta Vesna Pokas zamjenjuje neizvjesnom avanturom suočavanja s ambijentom, ispitivanjem njegovog značaja i zračenja. Pristupa mu, koliko s prijateljskim razumijevanjem toliko i oponiranjem njegovu konvencionalnom korištenju. Stoga je njezina umjetnost vibrirajuća i živa, naizmjence uhvatljiva i izmičuća, a boravak u 'korigiranom' prostoru i njegov novi doživljaj ekvivalent je otkriću naše vlastite duhovnosti, izvan i iznad materijalnih premisa koje je uokviruju.
A.M.